O nama

U davno doba, do kada sežu sjećanja, krajem XIX stoljeća, djedovi mojih djedova po mami, brinuli su o pčelama na istom ovom mjestu. U selu Ȍmār što je sitna gora, gaj, dubrava opkoljena livadama, 800 metara nad morem, danas na području grada Novog Vinodolskog bez ijednog stalnog stanovnika.

Živjeli su tu težaci, drvosječe, gordi brđani – ‘Gornji ljudi’ kako su iz nazivali ‘Poljari’ naseljeni u općinskom sjedištu, Ledenicama.

Nastanjivali su široki prostor gorskih pašnjaka do gustih šuma uz granicu Primorja, Kapele i Gorskog Kotara, a ja sam slušajući od rođenja priče o njima, oblikovao u dječjoj mašti vlastitu Arkadiju - zemlju obilja i neiskvarena, predmodernog života, u kojoj su prirodne sile uvijek bile jače od ljudskih podvala.

Preci su gospodarili šumom, palili vapnenice, proizvodili ugljen, napasali stoku i držali pčele. Bio je to primitivan način pčelarenja, u ulištima složenih od nekoliko grubo tesanih dasaka. U njih bi svakog proljeća namamili pčele iz šume u kojoj su one slobodno živjele i neobuzdano se rojile. Držali bi ih do jeseni, tada istjerali dimom i oteli med, a vosak rastopili za voštanice.

Danas, kada su surovi vremenski uvjeti ovog bezvodnog, burovitog kraja raselili ljude, mi pokušavamo sačuvati sjećanja na njih suvremenim pčelarenjem vjerujući da priroda ipak čuva blago i otkriva ga vrijednima i upornima.